Obaviješten ne luta !

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i hrvatsko zakonodavstvo su implementirana temeljna potrošačka prava na razini Europske Unije koja su najočiglednije sadržana su u članku 129 a. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojima se osigurava visoka razina zaštite prava potrošača, u cilju zaštite zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, te jačanje prava na informiranje i edukaciju.

Posebita pozornost daje se ostvarenju prava potrošača na sigurnost, što uključuje i pravo potrošača na kupovanje sigurnih proizvoda i usluga. Pravo na informiranje uključuje pravo potrošača na potpune i nepristrane informacije o proizvodima i uslugama, temeljem čega potrošač može donijeti odgovarajuću odluku o kupnji robe ili usluge. U EU pravo na edukaciju potrošača podrazumijeva stjecanje relevantnih znanja i vještina, temeljem kojih potrošači mogu donositi najpovoljnije odluke o kupnji proizvoda i usluga.

Hrvatska praksa, a temeljem izvješća iz Savjetovališta za zaštitu potrošača i CISZP upućuje na velike probleme vezane uz nedovoljnu informiranost i nerazumijevanje odredbi ugovora pri kupnji proizvoda i korištenju usluga, naročito u području elektroničkih komunikacija. Temeljem zaključaka definiranih tijekom rješavanja 2.522 drugostupanjske reklamacije korisnika svih vrsta elektroničkih komunikacija u razdoblju siječanj-svibanj 2013. godine koje su stizale Povjerenstvu za reklamacije potrošača postavili smo dijagnozu "upozoravajuće niska razina pismenosti korisnika elektroničkih komunikacija srednje i starije populacije (od 40 godina na više)“.

Dodate probleme u konzumiranja usluga elektroničkih komunikacija stvara i ukupna društveno-ekonomska situacija što izaziva čitav niz problema vezano uz plaćanje dospjelih i ovršnih potraživanja od strane davatelja  usluga elektroničkih komunikacija, te su sve češće pritužbe prema HAKOM-i i Državnom inspektoratu, a preko 120% se povećao zahtjev udrugama za zaštitu potrošača za savjetodavnu pomoć u ostvarivanju svojim potrošačkih prava vezano za usluge elektroničkih komunikacija.

Sukladno standardima Europske unije, jedna od glavnih zadaća država članica u provedbi politike zaštite potrošača je osigurati potrošačima bolju informiranost o njihovim pravima kao i mogućnosti njihove zaštite, odnosno uspostaviti djelotvorne alate razumljive, dostupne i učinkovite za potrošače. Tako se primjerice, jedan od glavnih ciljeva Strategije Europske komisije  „A European Consumer Agenda - Jačanje povjerenja i rasta“ za razdoblje od 2012. – 2020. odnosi na provedbu aktivnosti informiranja, edukacije i savjetovanja potrošača, a kako bi se ojačala njihova uloga kao aktivnog dionika na tržištu.

U području korištenja elektroničkih komunikacija posljednjih godina se provodi čitav niz mjera u cilju zaštite potrošačkih prava kao što su: obveza prema kojoj operatori prate mjesečnu potrošnju svojih korisnika te ih upozoravaju kada ista dosegne iznos dvostruko veći od prosječnog u prethodna tri mjeseca kao i kada potroše iznos ugovorenog tarifnog modela, mogućnost isključenja podatkovnog prometa i/ili podatkovnog roaming prometa, obveza otključavanja mobilnih uređaja nakon što istekne ugovorna obveza, odnosno vremenski period od 12 mjeseci za prepaid korisnike, izrada besplatnog certificiranog alata za mjerenje brzine interneta (HAKOMetra), čiji rezultati služe kao dokaz u postupku rješavanja spora.

Pored poduzetih mjera, potrošači još uvijek nisu dovoljno informirani o navedenim mogućnostima i još uvijek učestalo upozoravaju na čitav niz problema vezanih uz nerazumijevanje ugovornih odredbi, općih uvjeta poslovanja kao i posebnih uvjeta korištenja tarifa.

Isto tako, problem predstavljaju i određena zavaravajuća ponašanja davatelja usluga, posebno usmjerena na ranjive skupine potrošača (starije osobe i djeca). Zavaravajuća ponašanja davatelja usluga pri oglašavanju proizvoda, također dovode u zabludu potrošače pri sklapanju ugovora, naročito vezano uz mogućnosti njegova raskida.

 

Zbog toga je informiranje, edukacija i savjetovanje upravo ciljane skupine potrošača temeljna zadaća projekta.

Neke institucije i Udruge za zaštitu potrošača su izdale informativno – edukativne materijale, ali zbog „pasivizacije potrošača“  ti materijali su najčešće završili u smeću ne ispunivši svoju zadaću. Tako ostaju samo iskustva iz prakse i općenite informacije povezane s aktualnim problemima. Općenito govoreći, potrošači nemaju na raspolaganju referentno mjesto što se tiče usluga elektroničkih komunikacija  i savjetovanja o uslugama elektroničkih komunikacija, što ovaj projekt preko medija, INFO telefona, društvenih mreža  i internetskih stranica postaje.

Ne postoje podaci o potrošačkim navikama korisnika elektroničkih komunikacija u Hrvatskoj koji bi omogućili vlastima da osmisle program „opismenjivanja“ po mjeri potrošača.

Projekt je preduvjet za novi projekt o istraživanju potrošačkih navika i potreba hrvatskih potrošača.

Sve više se na hrvatsko tržište elektroničkih komunikacija ubacuju  „sumnjive“ ponude i usluge. Posrednici prodaje usluga elektroničkih komunikacija mimo zakona nude usluge i proizvode koji česti završe kao prijevara.

Upravo ciljanoj skupini potrošača je u takvoj situaciji potrebna pomoć, informiranje, edukacija i savjetovanje u ostvarivanju njihovih potrošačkih prava,  prvenstveno podizanjem elektroničke  pismenosti na višu razinu.

VUKANOVČAR (Ž.T.)

Kontrola hrane na hrvatskom tržištu